Intervju

Advokat Luka Đorđević o projektu Jadar: Zabrinjavajući je broj odgovora Ministarstva rudarstva u kojima oni kažu da ne poseduju dokumentaciju koju bi morali da poseduju

Da li su građani informisani o svim izdatim dozvolama i planovima za rudarenje litijuma i bora? Šta je tačno odobreno od 2004. do kraja 2021. u vezi sa projektom Jadar? Da li su ispoštovani zakoni Srbije i šta znači odluka Ustavnog suda o ukidanju uredbe? – samo su neke od tema o kojima u ovoj emisiji razgovaramo sa Lukom Đorđevićem, advokatom i borcem za zaštitu životne sredine i prirode.

Intervju

Advokat Luka Đorđević o projektu Jadar: Zabrinjavajući je broj odgovora Ministarstva rudarstva u kojima oni kažu da ne poseduju dokumentaciju koju bi morali da poseduju

Dobar dan, gospodine Đorđeviću i hvala Vam što ste sa nama da nam pomognete da i sa pravnog aspekta razumemo problem rudarenja u Jadru. Na samom početku zamoliću Vas da odgovorite na 5 blic pitanja koje podrazumevaju kratke odgovore u jednoj ili dve rečenice, može?

Može.

Kasnije prelazimo, naravno, na pitanja iz Vaše pravne oblasti. Za početak, da li znate da se negde u svetu sprovodi iskopavanje litijuma na plodnoj zemlji?
Dakle, smatrate da rudarenje u dolini Jadra nije moguće sprovesti na ekološki prihvatljiv način?
Da li je, prema Vašem mišljenju, racionalno i dugoročno odgovorno ostaviti prirodne resurse budućim generacijama sa akcentom upravo na resurse poput zdrave prirode i zdrave vode?
Gospodine Đorđeviću, da li ste protivnik rudarenja kao privredne grane?
Smatrate li da bilo koja kompanija može da garantuje da, prilikom rudarenja u dolini Jadra, neće doći do curenja otrovnih materija i zagađenja životne sredine?
Hvala Vam najlepše na ovom uvodnom delu. Krećemo sada na deo emisije koji je usko vezan za vašu oblast prava. Za početek nam recite šta je zapravo dozvoljeno i odobreno od 2004. godine do kraja 2021. godine.
Sve to o čemu govorite zapravo je negde i direktan povod za ovaj razgovor. I kakav je Vaš stav o tome? Da li su građani uopšte informisani o svim dozvolama i projektima koji su odobreni tokom perioda o kojem govorimo?

Građani nisu informisani, odgovor na Vaše pitanje je vrlo jednostavan. Nije informisana ni država, što je veoma sporno, jer država je na osnovu informacija koje bi dobijala od kompanije, dalje izdavala dozvole, produžavala dozvole, ocenjivala rad, i slične stvari. Ako pogledate, evo mi smo zastupajući inicijativu Marš sa Drine, naša kancelarija je u poslednjih nekoliko godina, zastupajući ovu inicijativu, došla u posed velikog broja dokumenata i odgovora Ministarstva rudarstva. Ajde da se izolujemo.

Mi smo analizirali primenu zakona od početka poslovanja Rio Tinta u Srbiji do danas. Obaveze kompanije, obaveze države, da li je kompanija izveštavala, da li je država kontrolisala i tako dalje. Zabrinjavajući je broj odgovora Ministarstva rudarstva u kojima oni kažu da ne poseduju dokumentaciju koju bi morali da poseduju. Ako nije problem, ja sam pripremio, mogu pročitati, takstativno, nekoliko stvari.

Naravno.
U tom smislu je moje pitanje da li su građani upoznati zapravo izlišno – država nije upoznata?
U kakvoj smo mi, zapravo, situaciji, od kraja 2021-e i početka 2022-e? To je ono što je najaktuelnije, to je ono o čemu građani najviše slušaju u poslednjih godinu ili dve, odnosno manje od godinu dana. Šta se, zapravo, dogodilo? Vlast je tvrdila da su sve dozvole ukinute, ali očigledno da nije tako. Kako mi to da razumemo sad iz pravnog ugla?

Rezultat protesta 2021. godine, u jesen, zimu, bio je to da je država na početku 2022. stavila van snage uredbu kojom je utvrđen prostorni plan za područje posebne namene za realizaciju projekta Jadar. Komplikovano zvuči. Ako dozvolite da u jednoj rečenici objasnim. Prostorni plan područja posebne namene donosi, u ovom slučaju uredbom, Vlada, utvrđuje ga, i to je osnov za sprovođenje daljih postupaka koji bi trebalo da vode realizaciji projekta. Hajde da kažemo da je, u tom smislu, ta uredba svojevrsni zakon. Na osnovu toga se dalje sve sprovodi. Vlada je, u januru 2022-e, stavila van snage svoju uredbu o prostornom planu, na kojoj su bili zasnovani dalji postupci - procene uticaja, objedinjene procedure za izdavanje dozvola, postupci pred Ministarstvom rudarstva za izdavanje odobrenja za eksploataciono polje i tako dalje. Kada je nestao osnov, uredba, svi ovi postupci morali su biti obustavljeni, a do tada doneta rešenja poništena. Potpuni je logično. Većina postupaka jeste obustavljena, većina rešenja jeste poništena, čak i neka rešenja o proceni uticaja i tako dalje. Jedini postupak koji se direktno zasnivao na ovoj uredbi o prostornom planu bio je postupak koji je Ministarstvo rudarstva i energetike vodilo za izdavanje odobrenja za eksploataciono polje. Postupci kod rudarstva, kod građevinarstva i kod životne sredine su međusobno vrlo tesno povezani i međuzavisni. Ne može da se vodi postupak u rudarstvu za eksploataciono polje ako se prethodno ne vodi postupak procene uticaja na životnu sredinu tog dela u Ministrarstvu životne sredine. Dakle, taj postupak u rudarstvu je vođen nezakonito. Prvo, morao je biti obustavljen zato što je ukinuta uredba, drugo, morao biti obustavljen zato što je poništeno rešenje o obimu i sadržaju koje je osnov za ovaj postupak. Ni tada, ni danas, Ministarstvo rudarstva nije obustavilo ovaj postupak. Danas za njegovu obustavu postoje dodatni razlozi, pošto se pred Ministarstvom životne sredine vodi novi postupak procene uticaja, koji nije onaj prehodni, pa bi po logici stvari Ministarstvo rudarstva na osnovu novog postupka o proceni uticaja, moralo da vodi novi postupak za eksplataciono polje i tako dalje. A to nije jedina stvar. To je možda u fokusu.

To nije jedina stvar. Nikada nisu obustavljeni infrastrukturni projekti i postupci koji ih prate. Brze saobraćajnice kojima se povezuju Valjevo i Loznica, gasovod koji povezuje Valjevo i Loznicu, visoko naponska mreža, železnička pruga. U dokumentaciji Vlade Srbije i ministarstava o kojima sam sada pričao, eksplicitno stoji da su to projekti koji služe realizaciji projekta Jadar. Vrlo je važno. Ne služe povezivanju Valjeva i Loznice da bi Valjevac brže mogao da stigne u Loznicu na ručak kod svog prijatelja. Služe tome da bi kamion sa sumpornom kiselinom iz Valjeva mogao da stigne do Jadra.

Da li onda, zapravo iz svega što ste sada upravo rekli, Ministarstvo nikada nije nije odustalo od projekta Jadar?
Dakle, nije u skladu sa zakonom?

Nije u skladu sa zakonom.

Kakva je onda situacija u pravnom smislu, nakon jula ove godine, i odluke Ustavnog suda da ukine uredbu o projektu Jadar?

Dakle, od januara 2022. godine situacija je ta da je Vlada donela novu uredbu kojom je uredbu o prostornom planu za projekat Jadar stavila van snage. Do jula ove godine ta uredba, druga, je važila. Stavljena je van snage prva uredba, druga je važila. Tu drugu uredbu je Rio Tinto osporio pred Ustavnim sudom, i Ustavni sud je doneo odluku kojom je tu drugu uredbu proglasio neustavnom i nezakonitom. Krupne reči, ali nije baš tako. Ustavni sud je drugu uredbu oglasio neustavnom i nezakonitom ne zbog njene sadržine, niti je osporio pravo Vlade da odlučuje o tim svarima, već zbog postupka u kom je ona doneta. I u svom obrazloženju, na više mesta, Ustavni sud podvlači da se oglašavanjem neustavnosti te druge uredbe ne oživljava projekat i ne vraća u pravni život prva uredba, koja je zauvek prestala da postoji. Bez obzira na to, ja bih rekao zloupotrebom atmosfere koja je u javnosti kreirana, možda u medijima koji podržavaju projekat, a koji imaju ogroman upliv u naše domove, Vlada je, pod izgovorom sprovođenja odluke Ustavnog suda, što nije tačno, donela novu uredbu, treću da kažemo, ona ima dve rečenice «ponovo počinje da se primenjuje uredba o prostornom planu, ona prva, koja je stavlja na van snage». To je nezakonito i neustavno do mere da se u takvoj uredbi ne mogu prepoznati ni obrisi zakonitosti i ustavnosti.

Sve to što pričate, sigurno je zahtevalo i pristup velikom broju dokumenata. Da li ste Vi, zapravo, imali pristup svemu tome i na koji način su resorna ministarstva, sada već ne govorimo samo o Ministarstvu rudarstva, da li su resorna ministarstva zapravo otvarala vrata za zainteresovane pravnike?
Čime to tumačite? Kako je to moguće?

Pa rekao sam Vam, to je jedna atmosfera u koje su kompanije naviknute, a i država, da ne moraju da poštuju baš sve zakone. To je razlog. Može se može nazvati osijonošću, bahatošću, prezaštićenošću, može se nazvati neznanjem, može se nazvati lakomislenošću. Svako će to tumačiti drugačije, vrednosno, ali ja Vam kažem, 20 godina u Srbiji, pravno gledano, kreira se sistem koji služi da se ne bi poštovao. To kreiranje sistema u velikoj meri dovodi i do uznemiravanja građana, jer u poslednjih nekoliko meseci, produženo i nekoliko godina, zapravo slušamo priče o tome da će Srbija postati nekakva rudarska destinacija. Slušamo priče o tome da će u naše zemlji do 2035. godine biti otvoreno čak 40 rudnika.

Da li i kako opšte komentarišete, čuli ste te informacije, da ne pitam da li ste čuli? A malo je onih koji nisu. Kako ih tumačite? Da li je sve ovo što se dešavalo, o čemu Vi pričate, zapravo bila priprema terena za otvaranje tolikog broja rudnika?
Ali čekajte, mi smo od predsednika Srbije imali prilike da čujemo da litijuma ima samo u Jadru, nigde više u Srbiji. Šta se zapravo dešava sa Valjevom, sa Euroletium-om ili sa tim drugim destinacijama koje pominjete?
Dakle litijuma ima.
I bora. Šta je onda ono što, u ovom trenutku država, preduzima na tom području? Da li su date dozvole za eksploataciju tih ruda o kojima govorite?
Kako mislite treba da bude? Ko ga planira
Gospodine Đorđeviću, pojasnite nam onda, da li su i sve te kompanije koje sada istražuju litijum u našoj zemlji međusobno povezane?

Sve kompanije koje istražuju litijum sada i koje su ga istraživale jesu neđusobno povezane, vrlo blisko povezane i vrlo blisko sarađuju, kada je, najde ovako da postavimo, kada su otpočela primenjena geološka istraživanja borata – bora, litijuma i povezanih elemenata, grupa ljudi koja je organizovala ta istraživanja, koja je stajala iz ovih istraživanja, bila je vrlo uska. Do te mere povezana da su čak i porodično pojedini bili povezani, braća Grubin, npr. Pre nego što je Eurolithium istraživao u Valjevu, u Valjevu je istraživao Rio Tinto. Slikovito Rio Tinto izbušio nekoliko bušotina, ovako u krug i otišao, a onda Eurolithium u centar kruga izbušio i tu našao bor. Na mesečnoj bazi ili godišnjoj bazi ove kompanije menjaju svoje kadrove - od eksperata oblasti geologije do marketing menadžera ili top menadžmenta, direktora i tako dalje. Pojedini ljudi su osnivači ili u nekom momentu bili direktori, vlasnici različitih rudarskih kompanija. Zašto je ovo važno? Ovo je važno zato što građani treba da razumeju, da tih ljudi nema mnogo, da je to mali broj pojedinačnih ličnih interesa. To nije veliki broj ljudi. Meštani Valjeva, valjevskih sela, su se izborili zato što su to shvatili. 900 ljudi, 2000 ljudi, 50 ljudi je više nego što je ljudi sa druge strane. Nemojmo se zavaravati da je IN raditi za Eurolithium, da IN, reći, radim u Rio Savi. Nije. I oni koji rade u Rio Savi, ne verujem da su baš srećni što rade u Rio Savi. Oni koji u ministarstvima treba da potpisuju rešenja, ne verujem da su baš srećni i ne verujem da će baš da potpisuju tako lako. To je ono što građani Srbije treba da razumeju, Valjevo je primer da je pravna borba učinkovita, da je pobeda moguća ako su građani zajedno, ako su informisani i ako su spremni na reakciju.

Rekli ste nam malopre i da nijedna od tih kompanija za sada nema dozvolu za rudarenje. Međutim, da li su možda u postupku ishodovanja takvih dozvola?
Pa kako je moguće?
Kakav može da bude ishod tog postupka?
Pomenuli ste kolege malopre. Za sam kraj ove emisije, šta poručujete svojim kolegama, advokatima i pravnicima uopšte, kada su u pitanju pravni aspekti rudarenja u Srbiji?

Možda na prvom mestu da se podsetimo da kolege pravnici rade i u državnim organima. Kolege pravnici koji rade u državnim organima - ne važi za njih ona opšta slika i ideja građana o državnim organima koji su nestručni. U našoj državi još uvek ima vrsnih pravnika sa integritetom, koji se sećaju svojih zakletvi, svojih državnih ispita, svojih fakulteta, razloga zbog kojih su počeli da se bave pravom. Oni bi trebalo da, u skladu sa svojom profesijom i svojim pozivom, otmu ove postupke iz ruku politike, mi se ne bavimo politikom, mi se bavimo zakonitošću, otmu iz ruku politike i uspostave zakonitoštvo ove postupci, stavljajući na kocku svoje poslove, svoj integritet, svoj obraz. Svaki put kada treba da potpišete nezakonito rešenje, gde vam je obraz, to se vrlo retko dešava, ali ne treba da podlegnu tom pritisku i treba da znaju da ih kolege koje nisu u državnom sistemu podržavaju.

Kolegama advokatima pohvale, zato što se u poslednje vreme i advokatske komore, kao organizacija advokature, uključuju u javnu raspravu, u javni diskurs, o ovim stvarima. Kolege advokati koji nisu specijalisti u ovim oblastima i niti blizu, uključuju se u javni diskurs, daju svoje mišljenje, daju svoje ocene. Mi smo sada dovedeni u situaciju da se više ne priča o nekim detaljima poznavanja prava životna sredina, ovoga i onoga. Mi smo se sada sveli na raspravu o osnovama ovog pravnog sistema i to advokatura prepoznaje. Advokatura treba da osnaži građane i da ih podrži. Bez straha, ih podrži i da im pomogne.

Hvala Vam najlepše što ste podelili sa nama i svoje iskustvo, ali i određene savete za građane.

Ova emisija snimljena je u novembru 2024. godine. S obzirom na to da je nedugo nakon snimanja emisije Ministarstvo zaštite životne sredine izdalo Rešenje o obimu i sadržaju za izradu Studije o proceni uticaja na životnu sredinu za rudarski deo projekta "Jadar" kompanije Rio Tinto, zamolili smo našeg sagovornika, advokata Luku Đorđevića, da nam dodatno pojasni novonastalu situaciju.
Izdato Rešenje o obimu i sadržaju za rudarski deo projekta Jadar - BetaRS

Gospodine Đorđeviću, u našem prethodnom razgovoru govorili smo o rešenju u obimu i sadržaju studije o uticaju na životnu sredinu rudarskog dela projekta Jadar i tom prilikom rekli ste nam da građani ulažu veliki broj primedbi na ovo rešenje. Međutim odmah nakon tog našeg razgovora zapravo je došlo do toga da je Ministarstvo zapravo izdalo to rešenje. Kako to tumačite i možete li da nam pojasnite posledice tog dokumenta?

Da, veliki broj. Više od stotinu građana je u postupku po zahtevu kompanije Rio Sava davalo svoje primedbe i mišljenja. Ja sam imao uvid u te primedbe kod Ministarstva životne sredine i to su zaista većinom kvalitetne primedbe koje upravo ukazuju na razloge zbog kojih ovo rešenje nije smelo biti doneto. Međutim, Ministarstvo je donelo rešenje, odredilo obim i sadržaj studije o proceni uticaja za rudarski deo projekta Jadar i trenutno građani podnose žalbe na to rešenje. Administrativna komisija o tome treba da odluči, ali pretpostavićemo da će sve žalbe biti odbijene i Rio Sava će ući u treću fazu procene uticaja na životnu sredinu, koja je ključna, zato što se u toj fazi razmatra kvalitet studije o proceni uticaja na životnu sredinu i na nju se daje saglasnost ili se ne daje saglasnost. To je faza nakon koje, u slučaju izdavanja saglasnosti na studiju, kompanija može da nastavi sa pribavljanjem odobrenja za eksploataciju. Ono što je gotovo neverovatno, to je da je odmah nakon donošenje rešenja o obimu i sadržaju država usvojila dva zakona u oblasti procene uticaja na životnu sredinu – Zakon o strateškoj proceni i Zakon o proceni uticaja. Zakon o proceni uticaja na životnu sredinu donet je odmah nakon donošenja ovog rešenja, zato što će se novi Zakon primenjivati na treću fazu.

Objasniću zašto je to sporno, da samo prethodno dam komentar na Zakon o strateškoj proceni. Ovaj zakon reguliše procenu uticaja planova i programa, prostornih planova, plana razvoja i tako dalje. I on, možete da prestanete da ga čitate nakon što pročitate član drugi, koji propisuje izuzetke od primene i kao jedan od izuzetaka najviši planski, hijerarhijski, najviši planski akt u našoj državi - plan razvoja i investicioni plan, koji razrađuje plan razvoja. Zašto kažem, ne morate čitati zakon? Zato što su bespredmetne sve strateške procene uticaja na životnu sredinu koje se sprovede za planove nižeg ranga, ukoliko oni moraju već biti u saglasnosti sa hijerarhijski najvišim. To će biti jedna simulacija postupka, gde će građani misliti da imaju neki uticaj, a neće imati nikakav uticaj, biće unapred određeni rezultati tih strateških procena. Procena uticaja na životnu sredinu, novi zakon, veoma relevantan, i ja mislim, donet u ovom trenutku upravo zbog projekta Jadar, je neprimenjiv. Zato što propisuje čak i neke vanpravne kategorije, koje omogućavaju investitorima da zaobiđu čitav postupak i još pre nego što postupak krene, zakon je u kolizi sa drugim zakonima, npr. Zakonom o planiranju i izgradnji, Zakonom o rudarstvu i geološkim istraživanjima. Već na prvom koraku svi organi koji sprovode procene uticaja doći će u ogroman problem nemogućnosti sprovođenja ovog postupka na štetu životne sredine i građana Republike Srbije. A ono što je konkretno važno za postupak Jadar, to je da se novim zakonom javnosti može uskratiti pristup svim ključnim informacijama koji organi poseduju o projektima, projektnoj dokumentaciji, samo ukoliko investitor odluči da je to njegova intelektualna svojina i da se zaštiti to poslovnom tajnom, ministarstvo je obavezno da javnosti uskrati pristup tim informacijama. Zainteresovana javnost kao stranka u postupku u procesnom delu zakona, dakle, u delu zakona koji reguliše postupak, pojavljuje se samo na dva mesta. Da bi Vam ovaj podatak nešto značio, u direktivi Evropske unije zainteresovane javnosti kao stranke ima na 18 mesta. I treće, nijedno rešenje donete u postupku procene uticaja na životnu sredinu neće se objavljivati. Biće objavljeno obaveštenje, hej ljudi doneto je rešenje, sadržaj rešenja neće biti poznat javnosti i onda one odredbe koje kažu - zainteresovana javnost može podneti žalbu ili tužbu Upravnom sudu u roku od 15 dana, na primer, postaju bespredmetne, zato što javnost neće znati protiv čega se žali, odnosno protiv čega tuži. Da zaključim, ovako napisan zakon nije produkt pravničkog rada ili je produkt rada pravnika neznalica, ovako napisan zakon dovešće do toga da nijedan državni organ koji sprovodi procenu uticaja ili povezane postupke, u ovim postupcima neće moći da donese nijedno jedino zakonito rešenje.

Sve što ste sada rekli, zapravo, zvuči jako uznemiravajuće, ali moram da Vas zamolim samo da neke delove pojasnite. Dakle, da li je ovaj prvi deo ovog našeg razgovora, dakle, donošenje to rešenja. Pre toga su građani imali neki rok da podnose neke primedbe. Da li je i to bila simulacija postupka?
Koji su sada dalji načini na koji građani mogu zapravo da se bore protiv svega o čemu govorite? Da li imamo pravna sredstva borbe?

Ja mislim da građani treba da koriste sva pravna sredstva, bez obzira na to koliko su ona uska ili koliko ih je malo. Zato što ukoliko građani koriste svoja prava i pravna sredstva koja su ime na raspolaganju, to predstavlja često vrlo nezgodnu situaciju za organ koji vodi postupak, a ponekad i nepodnošljivu situaciju za njih, zato što oni onda imaju, ako krenete od administrativnih stvari, moraju da zavedu svaki zahtev, svaku primedbu.

Da, ali to ih prošlog puta nije sprečilo da odmah donesu rešenje bez obzira na primedbe.
Ali koje su sada pravne posledice donošenja ovog rešenja, ali i ova dva zakona, o kojima ste govorili?
Ali možete da nam sad to nekako približite u smislu da li imamo još bilo koji zakon u Srbiji, koji liči na taj?
Znači, ovo je potpuno novi zakon.
Koja su nam onda pravna sredstva? Da li su nam vezane ruke ili nešto možemo da uradimo?

Imamo pravne sredstva, teže ih je koristiti, komplikovanije, zahtevnije je, imamo pravne sredstva, imamo prava na žalbu, imamo prava na podnošenje tužbi Upravnom sudu. Svi građani koji učestvaju u postupku su stranke, bez obzira na to šta Ministarstvo misli ili šta će Ministarstvo napisati. Mi i dalje imamo opšti okvir koji reguliše upravni postupak, gde su propisane nekakve garancije i načela od kojih se ne sme odstupiti u posednim zakonima. Ono što je možda sada teže je to što građanima ne piše na jednom mestu sve, već je potrebno ipak malo pravničkog znanja i snalažljivosti i istrajnosti više nego do sada da se do nekakve satisfakcije dođe. Građani treba da koriste sva prava u svakom momentu. Kada bude objavljena studija hiljade građana Srbije treba da podnesu primedbe, desetine hiljada građana Srbije, treba da podnesu primedbe, to ne košta ništa, to ne boli ništa, možete ih napisati svojeručno, predati u Ministarstvu životne sredine ili poslati poštom. Doći na javnu raspravu, uzeti mikrofon, reći šta mislite. Dođete na javnu raspravu i na mikrofon kažete šta mislite u projektu, vi postajete stranka u postupku i imate stranačka prava u tom postupku, možete da se žalite na rešenje, možete da tužite protiv drugostepenog rešenja. Samo na taj način, koristeći svoja prava, građani, odnosno mi svi imamo neku šansu. Ukoliko se sad predamo i kažemo oni su doneli zakone kako su doneli, nemamo nikakvu šansu. Crno je ili belo.

Hvala Vam i na ovom delu razgovora. Nadam se da će vas naši slušaoci dobro čuti.

Litijum: Stručnjaci govore

Naši gosti, nezavisni stručnjaci iz raznih naučnih oblasti, pružiće stručno i objektivno mišljenje o ovoj temi, koja ima dalekosežne posledice za našu prirodu, buduće generacije i zdravlje.

Litijum: Stručnjaci govore

Naši gosti, nezavisni stručnjaci iz raznih naučnih oblasti, pružiće stručno i objektivno mišljenje o ovoj temi, koja ima dalekosežne posledice za našu prirodu, buduće generacije i zdravlje.

Litijum: Stručnjaci govore

Naši gosti, nezavisni stručnjaci iz raznih naučnih oblasti, pružiće stručno i objektivno mišljenje o ovoj temi, koja ima dalekosežne posledice za našu prirodu, buduće generacije i zdravlje. 

© Copyright 2026. All right reserved